Armenija – zemlja samostana, crkava, križeva – zemlja ponosa i vjere

Prvi dan
8. 5. 2018.
Na put u Armeniju je krenulo 54 hodočasnika i vodič g. Milenko Ledinski iz agencije Ati iz Pule. Zrakoplovom iz Züricha, preko Kijeva, letjeli smo do Erevana, glavnog grada Armenije. Ulaskom u kavkasko područje i sami smo malo u zrakoplovu osjetili turbulenciju... i u zraku se osjeti, rekli bi zlobnici... no, kratko je trajalo... Smještaj u dobrom hotelu u središtu grada. Raspodjela soba i počinak.

Drugi dan 
9. 5. 2018.
Nakon doručka s dva busa i voditeljicama putujemo do Zvartnotsa, gdje se nalazi i zrakoplovna luka Erevana. Naše odredište su ostatci i muzej drevne crkve iz 4. stoljeća čiji su temelji i konture dobro očuvani. Tu razgledamo, po predaji, najstariju crkvu u Armeniji iz 4. stoljeća koju je sagradio sveti Grgur Prosvjetitelj. Tu nas dočekuju i domaći glazbenici koji nas svojim milozvučnim glasovima uvode u tajnu armenske patnje, ponosa i slave- pjesmom „Dle Yaman“ (poslušajte je). Zatim se upućujemo do Ečmiadzina, „armenskog Vatikana“, sjedišta Armenske apostolske crkve. Obilazak svetog mjesta, crkve i muzeja gdje se čuva, među mnogim vrijednim stvarima, i najvrjednija relikvija, koplje kojim je proboden naš Spasitelj Isus Krist. I tu primjećujemo kako armenski vjernici kad izlaze iz crkava nikada ne okreću leđa oltaru nego napuštaju crkvu idući unazad. Nakon ukusnog objeda, u školi za siromašne armenske đake koju je napravila njihova dijaspora, nastavljamo put zanimljivim pejzažom prema Oshakanu. Stižemo do svetišta i groba sv. Mesropa Maštoca, izumitelja armenskog pisma. Na povratku u Erevan posjećujemo, gdje slavimo svetu misu, župu armenske katoličke crkve. Povratak u hotel, večera u obližnjem restoranu i počinak.

Treći dan
10. 5. 2018.
Put prema jugu. Prvo odredište je poznati samostan Chor Virap s kojeg se najbolje vidi Ararat, veliki i mali. Sveta planina za Aramejce iako se nalazi na prostoru današnje Turske. Sveta planina na kojoj je i Noa svojom arkom pristao nakon općega potopa. Samostan u kojem se odigrao i najznačajniji događaj za kršćansku povijest Armenaca. Tu je poganski kralj zatočio 15 godina sv. Grgura. Kraljeva sestra je imala viđenje. Nakon viđenja nagovara brata da ga jedino Grgur može ozdraviti. I čudo se događa. Kralj ozdravlja i postaje kršćaninom godine Gospodnje 301. Kršćanstvo postaje službena, državna religija. Prva u svijetu. Današnji oblik samostan je dobio u 17. stoljeću te je i danas najznačajnije hodočasničko mjesto armenskog puka. Nastavili smo put, uz tursku i azerbejdžansku granicu, lošom cestom do klanca na kraju kojega se nalazi na uzvisini prekrasni i najljepši armenski samostan Noravank iz 13 stoljeća. Tu se duša može nadahnuti samo mirom i duhom Presvetoga. Imali smo tu i susret sa poglavarom crkvene pokrajine koji nam je govorio o povijesti svetišta. Na povratku svraćamo u vinariju i kušamo mjesna vina.

Četvrti dan
11. 5. 2018.
Naše odredište je svetište i samostan Gerghard – što u prijevodu znači sveto koplje. Ono koplje koje je Isusa probolo na križu a donio ga je apostol Tadej i u ovom samostanu se čuvao do preseljenja u Ečmiadzin. Početci gradnje samostana, ugrađenog u pećinama, sežu u 4 stoljeća. Veličanstveno mjesto, građevina, svetište. Sljedeće odredište bilo je mjesto Garni gdje se nalazi očuvani hram iz rimskoga vremena. Povratak u Erevan i posjet i slavljenje sv. mise u crkvenom kompleksu sjemeništa armenskih katolika. Ugodna večera uz armenski konjak te vino i opuštanje uz pjesmu.

Peti dan
12. 5. 2018.
Put sjeveroistoka prema Sevenskom jezeru i dolazimo do poluotoka gdje se nalazi samostan Seven. Nadmorska visina je 1900 metara. Veličanstveno. Nastavljamo put do Goshavanka - samostana sv. Goshava - filozofa i teologu iz 13 st. U samostanu bivamo toplo dočekani od mjesnog svećenika i slavimo misu. Zaustavljamo se u starom Dilijanu koji je obnovljen i dočarava kako se prije živjelo. Iako je moj osobni dojam da je vrijeme izvan Erevana svugdje stalo i čeka neke nove pozitivne vjetrove…

Šesti dan
13. 5. 2018
. Ranim jutarnjim letom napuštamo zemlju i narod koji na vjetrometini svjetskih kultura, unatoč pokušajima istrebljenja, vjeran Bogu, svojoj Crkvi, opstaje i prkosi smiono nadmoćnijima u svom okruženju. Nama ostaje zahvala Bogu što smo mogli ovaj mučenički narod posjetiti i njegov bilo osjetiti i doživjeti. Do ponovnog viđenja, ako Bog da!



Hodočašće sv. Patriku u Irsku

Skupina od 31 hodočasnika na čelu s fra Nikom hodočastila je od 24. do 28. svibnja 2017. u Irsku. U ranim jutarnjim satima prvog dana hodočašća dobrodošlicu u zračnoj luci Zürich zaželio nam je ispred agencije ATI iz Pule gospodin Miljenko Ledinski. Srijeda - Po slijetanju u Dublin slijedi vožnja autobusom gospodina Mareka. Krenuli smo u obilazak grada. St. Stephen’s Green, predivan trg s parkom okružen kućama s karakteristično obojenim ulaznim vratima. Nakon ručka i kratkoga osvježenja uputili smo se ka katedrali sv. Patrika, najvećoj irskoj katedrali, posvećenoj Sv. Patriku, zaštitniku Irske, u kojoj je živio i radio poznati svećenik i književnik Jonathan Swift, autor Gulliverovih putovanja. Potom smo posjetili Trinity College u kojemu se čuva primjer knjige Kolumba «Book of Kells», oslikani rukopis Evanđelja iz 6. stoljeća. Posjetili smo i Long Room Library, svjetski poznatu biblioteku Trinity College-a. U poslijepodnevnim satima moleći krunicu i pjevajući nastavljamo put vozeći se autobusom prema romantičnom području Wicklowa, koje obiluje prirodnim ljepotama pa ga s toga nazivaju i «vrtom Irske». Potom vožnja do svetišta Glendalough, smještenog u glečerskoj «dolini dva jezera», gdje se nalazi samostansko naselje koje je osnovao sv. Kevin pustinjak u 6. stoljeću. Zadivljeni prirodom uputit ćemo se do hotela i ugodno smjestiti. Večera koja započinje sa slanim maslacem na tostu i naravno, uz tako finu poslasticu, kušali smo i ušli u svijet tamnog i gustog piva sa kremastom pjenom «Guinness». Četvrtak - Vremenska prognoza opet odlična, bez kiše. Nakon doručka posjetili smo Glendalough, redovničko naselje iz srednjeg vijeka. Spoj je to očaravajuće prirode i mnoštva znamenitosti. Posjet samostanu, sagrađenom u 6. stoljeću, čija je najveća znamenitost okrugli toranj u kojemu su se čuvali monaški spisi za vrijeme vikinških napada. Nakon pojedinačnih i grupnih fotozapisa uputili smo se do Svetišta Knock (irski: Cnoc Mhuire) - rimokatoličko hodočasničko mjesto i nacionalno svetište u Irskoj, u kojem se dogodilo ukazanje Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Evanđelista i Isusa Krista (kao Jaganjca Božjeg), 1879. godine. Na tom mjestu sagrađena je bazilika i muzej. To je nakon Lurda i Fatime najveće Europsko Marijansko svetište. Misa u svetištu. Potom, smještaj u hotel, večera i druženje uz pjesmu i ples starije irske populacije sa dosta mlađim hrvatskim hodočasnicima od kojih su neki bili zabrinuti za svoje plesno znanje ili ne znanje tako da su hitrim korakom napuštali dvoranu za ples. Noćenje. Petak - ovaj puta vremenska prognoza najavljuje oblačno, ali još uvijek bez kiše. Nakon doručka putovali smo do grofovije Donegal uz ugodnu vožnju i irsku tradicionalnu glazbu koju oni sebično njeguju te drže na svečanu pijedestalu. Gajde, harfe i frule imaju posebno mjesto u životu svakoga Irca. Naš cilj je jezero Lough Derg gdje se nalazi svetište svetoga Patrika. Čistilište sv. Patrika je drevno hodočasničko mjesto u Irskoj. Hodočašća u čistilištu sv. Patrika traju do danas. Kada je sv. Patrik pokazivao ovo mjesto ljudima, oni bi vjerovali sve što im je rekao. Svjedočanstvom o čistilištu, ljudi su povjerovali u radosti neba i muke pakla. Svake godine glavna sezona hodočašća počinje početkom lipnja, a završava sredinom kolovoza, na blagdan Velike Gospe. Vjernici trebaju imati najmanje 15 godina, biti dobrog zdravlja i biti sposobni hodati i klečati. Sv. Patrik je rođen oko 385. godine u Velikoj Britaniji pod imenom Magonus Sucatus Patricius. U Irsku je stigao kao rob, kada su ga sa 16 godina oteli irski gusari. Bio je pastir, običan mladić koji nije vjerovao u Boga, međutim na pašnjacima uz stada ovaca postao je pobožan, počeo se moliti Bogu. Nakon nekoliko godina ropstva, Patrik je uspio pobjeći u Britaniju gdje je postao đakon a nakon povratka u Irsku i biskup. Imao je veliku ulogu u preobraćanju iraca na kršćanstvo, organizirao je biskupije diljem Irske pa i šire. Umro je 17. ožujka 461. godine, kod irskog grada Downa. Misa u svetištu. Povratak na kopno. Smještaj u hotelu u Omaghu. Večera i zajedničko druženje u hotelskom restoranu. Noćenje. Subota - Kiša je sastavni dio svakog godišnjeg doba u Irskoj pa tako i našeg tek četvrtog dana! Nakon doručka i svete mise u Omaghu odlazimo u Armagh gdje je sv. Patrik započeo propovijedanje Evanđelja. Posjet dvjema katedralama: katoličkoj i protestantskoj koje su posvećene Svecu. Kamen temeljac za katoličku katedralu postavljen je 1840. godine, a gradnja je trajala 60 godina. Protestantska je katedrala izgrađena 1796. godine. Nedjelja - Nakon doručka, polazimo u zračnu luku Dublin. Naš zrakoplov polijeće prema Zürichu i u 16.30 slijeće u zračnu luku Kloten. Zahvalni Bogu i sretni zbog svih milosnih trenutaka koje smo doživjeli na ovom hodočašću odlazimo svojim domovima s upitom kada je sljedeće hodočašće? Sanja Nevistić